BRUXELLES - Danas su, izuzev Slovenije koja je od 2004. članica Europske unije, nekadašnje jugoslavenske republike svaka na svom stupnju napretka k EU-u.
Hrvatska je trenutačno najbliža članstvu i u završnoj je fazi pristupnih pregovora. Makedonija ima status kandidata od 2005., ali i problem oko službenog imena zemlje sa susjednom Grčkom.
Ulazak u paketu
Napredak Srbije uvjetovan je završetkom suradnje s tribunalom u Haagu, dok je BiH rastrzana unutarnjim nesuglasicama između dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske - i tri naroda -Srba, Hrvata i Bošnjaka. Crna Gora nema otvorenih pitanja i procjenjuje se da bi ona mogla imati i najlakši put k zajednici europskih zemalja, za razliku od Kosova, koje nije priznato kao država od pet članica Europske unije. “Jedina zemlja koja može ući u EU u ovom momentu, pošto ispuni sve uvjete, bit će možda Hrvatska 2012. I to je to. Sve ostale zemlje su na različitim stupnjevima pristupanja EU-u i moraju proći cijeli put”, ocijenila je za Deutsche Wellw izvjestitelj Europskog parlamenta za BiH Doris Pack. I dok se u pojedinim scenarijima može čuti riječ “paket”, po ugledu na istodobni prijam deset novih članica iz 2004., većina se ipak zalaže za to da bi svaka od nekadašnjih republika bivše Jugoslavije trebala pristupiti EU-u onoga trenutka kad se procijeni da je sama spremna za taj korak. “O tome da li će doći do paketa i kakve veličine će biti taj paket, odlučuju, prije svega, zemlje kandidati dinamikom i dubinom promjena koje moraju izvršiti. One koje su brže, svakako mogu i bez paketa, a one koje su spore, mogu se naći zajedno u paketu. Na kraju krajeva, nikome se ništa ne može pokloniti”, ocijenio je za DW specijalni izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Jelko Kacin.
Neophodni procesi
Iako je iz Bruxellesa više puta potvrđena europska perspektiva zemalja zapadnog Balkana, ipak se očekuje da poslije ulaska Hrvatske u Europsku uniju prođe izvjesno vrijeme prije nego što će sljedeća od država nekadašnje Jugoslavije uspjeti ostvariti taj cilj. Iako sve one pokazuju predanost svom europskom putu, rade i napreduju na njemu, potrebno je vrijeme kako bi se ispunili uvjeti neophodni za članstvo. Ovoga puta, poučena iskustvima pređašnjih proširenja, Europska unija insistira da nove članice budu potpuno spremne pratiti europske mehanizme i da imaju usklađene svoje standarde i zakone s europskim I dok se često može čuti da u EU-u postoji “zamor od proširenja”, mnogi će reći da je prije u pitanju oprez, ali i da je dobrobit procesa proširenja obostrana. S jedne strane, zemlje nekadašnje Jugoslavije morat će tako proći kroz neophodne reformske procese, a EU će, s druge strane, njihovim prijemom zaokružiti zonu stabilnosti i sigurnosti praktično na cijelom europskom kontinentu. Za sad nitko ne želi govoriti o vremenskim odrednicama kada bi se sve zemlje nastale raspadom Jugoslavije mogle naći ponovno u zajedničkoj kući, ovoga puta europskoj. Ipak većina ne govori o godinama, već o desetljeću.
