Mojoj majci

Svaki dan bar na trenutak, sjetim se svog djetinjstva.

Djetinjstva ispunjena srećom.Sjetim se moje majke i malog planinskog sela u kojem sam odrasla....Imali smo najljepšeg konja na svijetu.Bio je crn kao noć,sjajna griva čista i meka kao svila ponosno se spuštala niz njegov vrat.Svako proljeće mama ga je vodila u polje,a ja sam kao nestašno 6-ogodišnje dijete nestrpljivo čekala te dane.Veselo sam skakutala oko nje sa rukama u zraku, kako bi me podigla na njegova leđa.Sam taj osjećaj sreće i sad izazove osmijeh na mom licu.Sjećam se sunca koje je veselo sjalo i svojim vrelim zrakama pozdravljalo dan.Lagani vjetrić nosio mi je kosu u lice i hladio mi užarene obraze.Mojoj radosti nije bilo kraja.Osjećala sam da mogu dotaknuti nebo i uhvatiti vjetar."Mamice,mamice,pogledaj me!"vikala sam uzbuđeno.Tad bi konj ubrzao malo,a onda bih jako stisnula maminu ruku.Ona je bila tu,bila je pored mene,a to je bilo jedino važno.Dodir njene ruke bio je dovoljan da se osjetim sigurnom i da dobijem osjećaj kao da imam krila.Sjećam se pogleda moje majke.Sva svjetlost svijeta bila je u tim očima.U njoj je bio život koji sam dodirivala svojim rukama.U njoj je bila ljubav koja me nosila i grijala svakog trenutka.Ona je bila živi vatreni stup koji gori,a nikad ne izgara.Grleći nju ,grlila sam ljubav,sigurnost i radost.U to vrijeme nisam bila "zatrpana"igračkama i poklonima za rođendan kao djeca u današnje vrijeme.Nisam imala veliku tortu sa svijećicama,ali sam imala nešto drugo,nešto trajno,nešto vrijednije od zlata.Dovoljan mi je bio zagrljaj moje majke dok sam bolesna ležala u krevetu.Dovoljan mi je bio njen osmijeh i njeno krilo u kojem sam uvijek nalazila zaštitu.Dovoljna mi je bila njena ogromna bezuvjetna ljubav koju osjećam i danas.Dovoljan mi je bio i samo jedan "đir"na mom konju,a tada bi moje lice obasjalo jače svjetlo od svjećica na rođendanskoj torti....Malo planinsko selo u kojem je odraslo moje srce,zauvijek će ostati oaza mira i mjesto u koje se uvijek rado vraćam.Put kući mogu nazvati:vraćanje mom djetinjstvu ,vraćanje mojoj majci koja mi i dalje daje snagu ,snagu koju samo ljubav može dati....Vraćanje na mjesto gdje je cvrkut ptica glasniji,nebo plavije i polja zlatnija, daje mi osjećaj kako sam zaista imala sretno djetinjstvo....Hvala ti mama..

Neda Perković

Komentari (4) Add Comment